Kada bismo morali birati mineral bez kojeg se gotovo ništa ne bi događalo, odabrali bismo magnezij. Bilo bi svjetla, ali ne bi bilo kisika, ne bi bilo hrane, ne bi bilo biljaka, životinja i ljudi... Magnezij je 7. najčešći mineral u zemljinoj kori i 4. najzastupljeniji u ljudskom tijelu.

U nama ima, od magnezija, jedino više kalcija, fosfora i kalija. Čak ni zvjezdana prašina ne postoji bez njega! Sjećate li se još fotosinteze s nastave prirode i društva? Taj proces pretvara sunčevu energiju u kemijsku energiju, koja se pohranjuje prvenstveno u obliku hrane za ljude i životinje. Osobito se puno energije pohranjuje u raznim gomoljima (npr. krumpiru), sjemenkama poput graha, u žitaricama i voću. Prilikom ovakve pretvorbe jednog oblika energije u drugi također nastaje kisik. Središnja komponenta svakog klorofila, zelene boje odgovorne za proces fotosinteze, je magnezij.

Svako zašto ima svoje zato

Magnezij igra važnu i središnju ulogu u tijelu. Potreban je svakoj stanici, pa ga neki smatraju jednim od najpodcjenjenijih i zanemarenijih minerala. Ovaj četvrti najčešći kation u tijelu, među najzastupljenijima je u stanici – drugi nakon kalija. Kao koenzim neophodan je za funkcioniranje čak 300 enzima koji reguliraju različite funkcije – kontrakciju mišića, prijenos živčanih signala kroz živce do mišića, stvaranje živčanih prijenosnika. Uključen je u procese regulacije šećera u krvi i krvnog tlaka, a kada ga manjka, srčani mišić ne zna biti u svom normalnom ritmu. Promatramo li njegovu koncentraciju s gledišta tkiva i organa, većina magnezija se nalazi u mišićima i kostima, što ljudi već jako dobro znaju. Ljudi se najčešće odlučuju na suplementaciju magnezijem u slučajevima gubitka koštane mase, grčeva mišića ili za opuštanje mišića nakon tjelesne aktivnosti.

Najviše magnezija gubi se znojenjem, pa ga je vrlo važno nadomjestiti za vrijeme ljetnih vrućina i tijekom intenzivnih sportskih aktivnosti. Veću potrebu za magnezijem imaju rekreativni i profesionalni sportaši, trudnice i osobe izložene psihofizičkom stresu.

Manje nije više

Nedostatak, dok nije jako izražen, nema svoje karakteristične kliničke simptome. No, stručnjaci upozoravaju da je subklinički, odnosno skriveni, nedostatak razmjerno čest. U SAD-u je ovaj subklinički ili skriveni nedostatak magnezija već opisan kao javnozdravstvena kriza, budući da je čimbenik rizika za mnoge kronične bolesti (npr. kardiovaskularne), za određene probleme I stanja (npr. nesanicu, slabiju psihološku učinkovitost) pa čak i preranu smrt. Tihi ili subklinički nedostatak znači lošije psihološko, stanično ili biokemijsko funkcioniranje, što se očituje u suboptimalnoj ili lošijoj dobrobiti, lošijoj regeneraciji, niskoj otpornosti. Nažalost, razine magnezija u serumu ne dijagnosticiraju subklinički nedostatak, što ga čini vrlo teškim za otkrivanje.

Znaš li što jedeš?

Razlozi za subklinički nedostatak su brojni i isprepleteni. Nije tajna da se neprikladno hranimo, ali prije svega previše hrane za nas (unaprijed) pripremi prehrambena industrija. Prerađena i rafinirana hrana ne sadrži dovoljno magnezija, niti drugih minerala ili vitamina. Ali čak i pojedinci koji se žele pravilno hraniti mogu se suočiti s preprekama.

Analize tla pokazuju da, zbog erozije, ekstenzivne poljoprivrede i destruktivne industrije, u njemu postoji nedostatak magnezija uz višak teških metala. U tom slučaju čak ni biljke koje su inače dobar izvor magnezija, poput zelenog lisnatog povrća, ne upijaju dovoljno magnezija iz tla. Stručnjaci smatraju da je zbog toga sva naša hrana, odnosno cijeli lanac ishrane, osiromašen mikronutrijentima. To pak dovodi do tjelesnog nedostatka mnogih mikronutrijenata, posebno magnezija i elemenata u tragovima.

Nezanemariva također ne može biti neadekvatna kombinacija namirnica, koje čine obrok. Određene tvari u žitaricama, sjemenkama, mahunarkama i orašastim plodovima inhibiraju apsorpciju magnezija u crijevima. Dodamo li k tome nezdrav način života, pretjeranu konzumaciju kave, kakaa i drugih diuretika, alkohol, lijekove za snižavanje želučane kiseline ili regulaciju krvnog tlaka, lako možemo zaključiti da je primjena dodataka prehrani, koji sadrže bioraspoložive oblike magnezija poput magnezijevog bisglicinata ili citrata, odgovarajuća strategija za osiguravanje optimalne koncentracije magnezija u tijelu.

Naši preci u paleolitiku, koji su bili lovci i skupljači, bi samo konzumacijom hrane, koja je s današnjeg stajališta imala iznimnu koncentraciju mikronutrijenata, unijeli čak 600 mg magnezija dnevno. Budući da se čovjek od tada nije promijenio, to znači da je naš metabolizam najvjerojatnije najbolje prilagođen na više unose, a ne na samo 375 mg koliko je danas preporučeni dnevni unos. Sve veći broj studija ističe, da bi za smanjenje učestalosti kroničnih bolesti bilo potrebno dodatno dodavati 300 mg magnezija dnevno. Odlučujete li se za dodatke prehrani, birajte one koji ne sadrže razne aditive, bojila, arome, konzervanse i druge tvari, kojima prehrambena industrija hranu pokušava činiti “ljepšom”. Potražite formulacije magnezija, koje također sadrže cjelovite namirnice, koje su također same dobar izvor magnezija, npr. zelene lisnate biljke. Određene namirnice ulaze u sinergiju s magnezijem, jer imaju blagotvoran učinak na različite tjelesne sustave i funkcije u kojima je magnezij neizostavan - zelena zob smiruje živčani sustav, masnoće iz sjemenki bundeva pogoduju optimalnoj funkciji mitohondrija, sustav antioksidativne zaštite dobro će reagirati na nutritivno bogate rižine mekinje i zajedno s magnezijem zaštiti našu dragocjenu DNA. Tko zna, možda će vam magnezij učiniti život čarobnijim.