Darija Walter nekad se bavila modelingom i okušala se u TV i radijskim vodama, a danas je predsjednica osječke udruge PLANTaža, posvećena je prirodi, vlastitom vrtu i jogi. O tome kako je svijet modelinga zamijenila prirodom, s njom je za Farmacia on the go razgovarala naša suradnica Tina Lončar.

Svestrana, odvažna, staložena, kreativna i predana samo su neki od epiteta kojima bismo mogli opisati Dariju Walter, predsjednicu osječke udruge PLANTaža koju je 2014. godine pokrenula šačica entuzijasta u želji da Osijeku donesu pozitivne promjene promovirajući održivost i ekologiju, umjetnost i kreativnost te društveno odgovorno poduzetništvo. Unatoč nerijetkim borbama s vjetrenjačama, neumorna, strpljiva i entuzijastična te vođena mišlju da "snažnija zajednica znači održivo društvo", PLANTaža je tijekom godina ostvarila brojne suradnje i realizirala mnoge projekte ojačavši tako malu, ali živahnu kulturnu scenu grada na Dravi. Premda je danas posvećena tome da dobrim pričama zašareni osječke ulice, Darija se dosad okušala i u televizijskim i radijskim vodama, a ljubiteljima mode dobro je poznato lice s brojnih editorijala i kampanja. Danas se modelingom bavi tek povremeno, pomno birajući projekte u kojima će sudjelovati, poput glumljenja u spotu pijanista Zvjezdana Ružića. No, ono što je posebno ispunjava je mir, sklad i tišina prirode, ranojutarnja buđenja, joga i obrađivanje vrta u Kopačevu.

Udruga PLANTaža sjajan je primjer kako se misli globalno, a djeluje lokalno. Gdje je PLANTaža sada, na koje si projekte osobito ponosna i što te u tom poslu posebno potiče?

- Od rujna 2014. godine narasli smo toliko da smo počeli s provedbom EU projekata, ali i okupili zavidan broj mladih i nešto starijih pojedinaca koji žele utjecati na promjenu u svojoj okolini. Uspješno smo proveli čak 250 aktivnosti iviše od 50 projekata, ostvarili divne suradnje s brojnim organizacijama civilnog društva diljem Hrvatske i inozemstva, pojedincima i onima koji stvaraju bolji svijet i upravo je to ta snaga koja me posebno gura da idem naprijed unatoč svim izazovima i vjetrenjačama na putu. Brzo sam shvatila kako ovo nije klasičan posao, radno vrijeme ne postoji, uredski prostor je donedavno bio ondje gdje smo se uspjeli spojiti na internetsku mrežu, a entuzijazam je ključan čimbenik uspjeha jer bez njega ništa ne bi bilo moguće. Nemam najdraži projekt, no posebno mi je drag naš prvi EU projekt Zlatne godine namijenjen umirovljenicima koji su, nažalost, itekako osjetili negativnu stranu pandemije i kojima je upravo zato potrebna posebna podrška u jačanju emotivnog i mentalnog zdravlja.

S obzirom na to da sam imala tu privilegiju i odrasla na selu, mislim da me upravo djetinjstvo odredilo za budućnost. Iako sam u jednom periodu života htjela pobjeći od toga, na svu sreću dozvala sam se pameti

Osijek, kao i veći dio Slavonije, već dulje vrijeme bilježi pad broja stanovnika zbog iseljavanja, posebice mladih. Koliku ulogu u ublažavanju tog negativnog trenda mogu odigrati udruge poput PLANTaže?

Često se Osijek spomene u tom negativnom kontekstu, ali u gradu na Dravi stvara se jedna nova scena koja zapravo i postoji dugi niz godina. Uz Udrugu PLANTaža tu su i dugovječniji pojedinci i organizacije koji neumorno stvaraju kulturne, edukativne i kreativne sadržaje. Udruge kao poslodavci mogu odigrati važnu ulogu u educiranju i osnaživanju pojedinaca koji, provodeći projekte, rješavaju probleme u zajednici. Snažnija zajednica znači održivo društvo, a to je mnogo jednostavnije učiniti u gradu koji je skladan poput Osijeka. Stoga se vidi taj pomak u aktivizmu mladih koji su se počeli samoorganizirati u inicijative, održavaju se javne tribine, radionice, panel rasprave. Vjerujem kako smo mnoge potaknuli na aktivizam, osobito kroz pružanje mentorske podrške pri osnivanju i razvijanju udruga, ali isto tako želimo promicati međusektorsku suradnju, osobito s poslovnim subjektima poput IT tvrtki, obrazovnih institucija, jedinicama lokalne samouprave...

Dugo si se bavila modelingom, a okušala si se i u radu na radiju i televiziji. Kako su ti ta iskustva pomogla u onome što danas radiš?

- Ta ljubav je trajala tri godine, toliko sam, naime, provela na televiziji, a nakon povratka u Osijek toliko sam godina provela i na radiju. Modelingom sam se bavila nešto dulje, no na kraju zbog neplanirane situacije nisam prihvatila poslovne angažmane vani što je rezultiralo ostankom u Osijeku. Danas sam zahvalna na tim iskustvima jer su mi pružila vrijedno znanje koje mi u ovom poslu i te kako dobro dođe s obzirom na svakodnevnu komunikaciju s korisnicima, medijima i lokalnom zajednicom, no mislim da sam prije svega sebi dopustila izlazak iz zone komfora i jedan veliki iskorak u nepoznato. Sigurno su ta iskustva utjecala na mene i gradnju mog karaktera, no s druge pak strane shvatila sam da to nije moj put, rad u medijima mi nije pružio takvu kreativnost kakvu imam u projekt menadžmentu. Kroz rad u Udruzi direktno utječem na promjenu, dok sam u medijima bila lice s ekrana i glas u eteru.

Čovjek, dok ne shvati da je samo dio prirode, a ne njen gospodar, ne može očekivati napredak. Kako vrijeme prolazi, sve mi važnije postaje ostvarenje samodostatnosti ili, u najboljem slučaju, održivosti

Baviš li se još uvijek povremeno modelingom? Posljednji smo te puta uočili u divnom spotu pijanista Zvjezdana Ružića.

- Iskreno, nikada nisam mislila da ću se baviti modelingom jer me taj posao nije pretjerano zanimao, no sada, s odmakom, mogu sa zahvalnošću gledati na suradnje i izazove koji su u ovom poslu česti. Od snimanja u vjenčanici na -20 stupnjeva do divnih lokacija, ljudi i priča koje mi je taj posao donio. Iako se sada više i ne bavim toliko modelingom i više nisam u modnim agencijama, sretna sam što imam privilegiju odabrati suradnje koje mi donesu lijepe uspomene poput ove posljednje gdje sam glumila u spotu Zvjezdana Ružića. Spot za skladbu nastao je na čarobnim Plitvičkim jezerima i jako sam sretna što sam bila dio te priče.

Tvoje zanimacije su i hortikultura i permakultura, a u Kopačevu imaš i vrt. Koliko ti taj vrt znači? Zašto ti je važno povezati se s prirodom?

- Vjerujem da me priroda uvijek dozivala k sebi, najsretnija sam kada uzgajam hranu ili kada spavam u “zvjezdanom apartmanu”, vani pod zvijezdama. Nema mi ništa ljepše od boravka na selu, kampiranja negdje u divljini ili jednostavne šetnje i bicikliranja. S obzirom na to da sam imala tu privilegiju i odrasla na selu, mislim da me upravo djetinjstvo odredilo za budućnost. Iako sam u jednom periodu života htjela pobjeći od toga, na svu sreću dozvala sam se pameti. Čovjek, dok ne shvati da je samo dio prirode, a ne njen gospodar, ne može očekivati napredak. Kako vrijeme prolazi, sve mi važnije postaje ostvarenje samodostatnosti ili, u najboljem slučaju, održivosti. Uzgajanje vlastite hrane, proizvodnja električne energije, vlastiti izvor pitke vode i životni minimalizam postaju privilegija manjine, i to je nešto čemu moj suprug Goran i ja sve više težimo.

Iako ne konzumiram medijske sadržaje, i te kako sam svjesna svega što se događa, no odbijam biti dio te hipnotizirane mase jer ne mogu promijeniti svijet, već isključivo sebe

Uzimajući u obzir sva tvoja zaduženja i zanimacije, dan ti je sigurno ispunjen obvezama. Kako se organiziraš? Imaš li osjećaj da je dan prekratak za sve što bi željela?

- Jako sam zavoljela jutra. Volim se probuditi u 6 sati, osobito kada dolazi proljeće, i u tišini početi s danom. Čitam, meditiram, vježbam jogu i već 10 godina pijem svoju super kombinaciju limuna, kurkume i vode. Uz dobar planer koji je uvijek uz mene u jednom danu stigne se mnogo, no s godinama sam naučila prepoznati i prihvatiti prioritete i pustiti ono što ne želim u životu. Priznajem, nije bilo lako svladati odbijanje i zauzimanje stava koji nije uvijek popularan, no sada sam sretna što bez problema mogu reći ne, i to bez grižnje savjesti.

Osim vrtom, zemljom i biljkama, kako se još opuštaš i puniš baterije?

Živim sada i ovdje, ne zamaram se prošlošću niti razbijam glavu vremenom koje tek dolazi. Trudim se njegovati unutarnji mir i dopustiti si trenutke slabosti jer nisam savršena. Iako ne konzumiram medijske sadržaje, i te kako sam svjesna svega što se događa, no odbijam biti dio te hipnotizirane mase jer ne mogu promijeniti svijet, već isključivo sebe. Stoga punim baterije u prirodi, na selu, s Goranom i prijateljima, u stvarnom svijetu, sada.

Fotografija: Marko Grubišić